U to vrijeme, norveška brodarska industrija doživljavala je značajan rast i prelazila tradicionalno uobičajene granice. Bilo je potrebno stvoriti nacionalno tržište za osiguranje u pomorstvu. Tri godine kasnije, u Njemačkoj se sastala grupa od 600 brodovlasnika, brodograditelja i osiguravatelja na lokaciji hamburške burze. Tada je utemeljen Germanischer Lloyd (GL), novo neprofitno udruženje sa sjedištem u Hamburgu.
GL je oformljen sa željom za transparentnošću. Trgovci, brodovlasnici i osiguravatelji često su dobivali vrlo malo informacija o stanju plovila. Kao neovisno klasifikacijsko društvo, GL je stvoren da procjenjuje kvalitetu plovila i o tome izvještava zainteresirane strane. Prvi međunarodni klasifikacijski registar GL-a iz 1868 sastoji se od 273 broda. Do 1877. broj se deseterostruko povećao. Kao rezultat toga, značajno je proširena mreža inspektora.
DNV flota također je rasla velikom brzinom. U početku agenti, a zatim zaposleni inspektori u brojnim su zemljama obavljali poslove vezane za norveška plovila. Parobrodi su se pojavili 1870-ih, dramatično mijenjajući klasifikacijski posao te kompetencije koje su bile potrebne za obavljanje inspekcija.
GL i DNV surađivali su od samih početaka. DNV zapisi sa sastanka odbora iz rujna 1868 sadrže planove za stvaranje zajedničkog registra tihdviju organizacija. Ti su razgovori u konačnici završili neuspješno, kao i slični koji su se odvijali 1891. vezano uz zajedničko priznavanje certifikata te zajednički registar brodova.
Društveni pokretači
Društvo je postajalo sve zahtjevnija zainteresirana strana u pretežito privatnoj, liberalnoj industriji. Teretne vodne linije, razvijene od Samuela Plimsolla postale su obaveza na svakom britanskom brodu od 1891., čuvajući na taj način živote članova posada duž britanske obale. U Norveškoj su postale obavezne 1907.
Katastrofa broda Titanic 1912. godine dovela je pitanje sigurnosti na moru na sam vrh interesa javnosti. Međunarodna klasifikacijska društva igrala su važnu ulogu u raspravama o sigurnosti na brodovima. Unatoč tome, direktor GL-a Carl Pagel i Johannes Bruun iz DNV-a bili su jedini službeni predstavnici klasifikacijske industrije u usvajanju prve međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru (SOLAS).
Posljedice rata
Za GL, prvi svjetski rat predstavljao je veliku prepreku. Međunarodni odnosi bili su prekinuti i brodovi pod stranim zastavama promijenili su klasu. U periodu između dva rata dogodilo se poboljšanje i novi rast sve do drugog svjetskog rata. Njemački gospodarski oporavak nakon II.svjetskog rata doveo je do značajnog rasta za GL. Nakon II. svjetskog rata, tranzicija s jedrenjaka na parne brodove donijela je temeljite promjene u tehnologijama i vještinama potrebnim u klasifikacijskom poslovanju. Zastarjela pravila više nisu bila usklađena s tadašnjim novim metodama građenja brodova. Između 1920. i 1940. DNV je tehnički neovisan, te postavlja novi pravac i kulturu prioritizacijom inženjeringa, konstrukcije i dizajna. No, uskoro, zbog poteškoća povezanih s II. svjetskim ratom DNV je kao organizacija umalo podijeljen.