Radi suzbijanja ove pojave potpisana su dva sporazuma: Okvirna konvencija UN o klimatskim promjenama (UNFCCC), koja je na snazi od 1994, i nešto noviji Protokol iz Kyota, usvojen 1997.
Osim toga, 13. listopada 2003. Europska je komisija objavila Europske smjernice o tržištu emisija, poznatom pod nazivom Sustav trgovanja emisijama (EU ETS).
Do 1. siječnja 2005. tvrtke koje se vraćaju u sektore/uređaje koje je naznačilo EU-ETS tržište, a koje pripadaju EU ili državama pristupnicama EU, moraju ograničiti svoje ispuštanje CO2 kako je to određeno planom dopuštenih kvota za ta dva razdoblja, tj. 2005-2007. i 2008-2012.
Protokol iz Kyota je uveo tri mehanizma za podršku inicijativama pokrenutim na državnoj razini:
Združena Implementacija
Omogućuje industrijski razvijenim zemljama da surađuju na postizanju ciljanoga smanjenja emisija na način kojim će kompenzirati potraživanja i dugovanja. Na primjer, jedan sudionik može kupiti ‘Prava na emisiju’ (ERU – Emission Reduction Units) koja slijede iz projekata za smanjenje emisija koji se primjenjuju u nekoj drugoj industrijski razvijenoj zemlji te koristiti ta prava za podmirenje svojih obveza.
Mehanizam čistog razvoja
Omogućuje tijelima državne uprave i privatnim organizacijama u industrijaliziranim zemljama primjenu projekata za smanjenje emisija u zemljama u razvoju, radi postizanja utvrđenih ciljeva u svezi sa tim smanjenjem. Oni koji ulažu u takve projekte ostvaruju prava u obliku ‘Certificiranih smanjenja emisija’ (CER).
Trgovanje Emisijama
Omogućuje industrijaliziranoj zemlji da proda drugoj zemlji viškove prava stečenih putem smanjenja vlastitih emisija iznad praga na koji se obvezala.
Na temelju bogatoga vlastitog iskustva na području očuvanja okoliša, DNV može priteći organizacijama u pomoć kadgod zatreba potvrditi neki proces, provjeriti pouzdanost prikupljanja podataka, certificirati registar emisija. DNV intervenira na dvije razine: obavlja ponovni pregled i provjerava bilo poštivanje propisa o registraciji (nužan uvjet za prodaju i kupnju kvota), bilo sustava trgovanja i procesa u organizaciji.
Usluge DNV koje se odnose na instrumente predviđene Protokolom u Kyotu obuhvaćaju:
- provjeru mehanizama za razmjenu prava vezanih uz emisiju koje su usvojile države ili međunardna društva
- provjeru emisije GHG u organizacijama, koja se temelji na načelima financijske odnosno ekološke kontrole.
- analizu i provjeru razina GHG u zemlji (sve države su dužne dostavljati podatke o svojim razinama emisija sekretarijatu UNFCCC)
- potvrdu projekta za smanjenje emisije GHG, koja predstavlja jedan od uvjeta postavljenih pred projekte CDM – Clean Development Mechanism (Mehanizam zdravog razvoja)
- provjeru/certifikaciju rezultata postignutih primjenom projekata za smanjenje emisija.
Valja posebice napomenuti da je DNV tijekom godina u cijelome svijetu uspostavio sustav za provjeru i audite procesa, proizvodnih sustava i pružanja usluga, koji je u stanju izdvojiti faze najveće proizvodnje CO2, izdvojiti kritične uređaje i izvore, procijeniti mogućnosti za poboljšanje te za unutarnju i vanjsku kompenzaciju.
DNV je pored toga razvilo strogi revizijski sustav – koji se temelji na financijskim odnosno na ekološkim načelima – za provjeru i certifikaciju sustava vođenja računovodstva i izvještavanja o organizaciji koji se trebaju prilagoditi novim zahtjevima.